KULTURNO SRCE BRAČA
Čitavo naselje je svojevrsni spomenik kulture koja vidljiva na svakom koraku. Upravo zato Selca opravdano nose naziv „KULTURNO SRCE BRAČA“.
Selca su popularna po brojnim spomenicima. Trenutačno ima 14 spomenika i 30 spomen ploča sa natpisom.
Selca su mjesto s najviše spomenika po glavi stanovnika, a razasuti su po cijelom mjestu. Ako ne vjerujete sami izračunajte – izazivamo vas! 😊
Ovdje se nalazi spomenik Lavu Nikolajeviču Tolstoju koji je upravo u Selcima podignut kao prvi u svijetu, malo nakon piščeve smrti.
Pored crkve Krista Kralja podignut je spomenik papi Ivanu Pavlu II. Prvi je spomenik ovom papi u Europi u prirodnoj veličini.
Na trgu se nalazi "Zid pjesnika" obložen kamenim pločama pjesnika, laureata okrunjenih svake godine na poetskoj večeri "Ča, kaj, što".
CRKVA KRISTA KRALJA ( BRAČKA KATEDRALA)
Ova kolosalna, neoromanička crkva sa svojih 45m visine dominira trgom te tako s pravom nosi drugi naziv: Bračka katedrala. U crkvi se nalazi kip Srca Isusova, najpoznatijeg hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Kip je poseban simbol mira izliven od streljiva, odnosno čahura preostalih nakon nakon okolnih borbi u Drugom svjetskom ratu.
CRKVA GOSPE OD KARMENA
Crkva Gospe od Karmena prva je župna crkva Selaca sagrađena na dnu mjesnog trga u 18.stoljeću na mjestu starije crkve koja se spominje u prvoj polovici 17.stoljeća (1633.) kao Gospa na Selcih. Dovršena je 1850. odnosno 1871.godine kada je završena gradnja zvonika.
CRKVA SV. NIKOLE
Ranokršćanska crkvica iz 10. stoljeća, nalazi se na brdu između Sumartina i Selaca. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ovo brdo je bilo značajno okupatorsko uporište na kojem su se vodile žestoke borbe.
ŽUPNA CRKVA SV. MARTINA I FRANJEVAČKI SAMOSTAN U SUMARTINU
Samostan je najpoznatiji po legendarnom pjesniku i franjevcu Andriji Kačiću-Miošiću, a danas se u njemu nalazi privatni muzej u kojem možete naučiti malo više o povijesti otoka. Neke od najinteresantnijih stvari koje možete vidjeti su vrijedna venecijanska barokna platna, rukom rađen tlocrt samostana i sakralne objekte.
Kod crkve se nalazi spomen ploča " Stopa sv. Martina iz Toursa".
SVETIŠTE LUČICA
U uvali Lučica, nedaleko od naselja Sumartin, nalazi se prirodna špilja istoimenog naziva. Ova špilja pružila je stanovnicima Sumartina utočište za vrijeme borbi u Drugom svjetskom ratu zbog čega su u njoj Sumartinjani podignuli oltar Blaženoj Djevici Mariji koji je i danas tamo.
ŽUPNA CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA I RANOKRŠĆANSKA BAZILIKA U POVLJIMA
Župna crkva posvećena je Svetom Ivanu Krstitelju. Svetište i južna kapela crkve sagrađene su prije gotovo 1500 godina kada su predstavljale krstionicu s predvorjem starokršćanske bazilike iz 6.stoljeća. Središnja lađa građena je 1793.g., a pobočne lađe 1925.g.
Od starokršćanske bazilike sačuvane su apside, nešto zidina, nadvratnik glavnog ulaza, tri kapitela, predvorja krstionice te sama krstionica koja je danas svetište župne crkve.
POVALJSKI PRAG
(autor: Zoran Alajbeg)
Povaljski prag (nadvratmik) vezuje se uz 1184.god., nađen je u Povljima, najstariji je epigrafski spomenik s natpisom na hrvatskom jeziku ( brački čakavski dijalekt) i ćirilićnom pismu. Danas se čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
POVALJSKA LISTINA
( autor: Zoran Alajbeg)
Povaljska listina posjedovna je isprava benediktinskoga Samostana sv. Ivana Krstitelja napisana na listu pergamene hrvatskom ćirilicom (tzv. bosančicom) 1. prosinca 1250. godine. Navedena isprava je i najstarija sačuvana isprava na otoku Braču. Kao što ime govori, nađena je u Povljima, i to prema legendi sasvim slučajno, jer je promatrač primijetio neobične znakove na predmetu kojeg je domaćica koristila za - potpirivanje vatre na ognjištu!
Danas se čuva u Župnom uredu u Pučišćima na Braču, kamo je dospjela s arhivom povaljskoga samostana što su ga sa sobom u Pučišća kao svoje novo obitavalište donijeli posljednji povaljski redovnici u 19. stoljeću.
To je jedan od najstarijih hrvatskih jezičnih i kulturnopovijesnih spomenika, koji nam svojim opsegom i sadržajem, posredno, pruža niz zanimljivih uvida u razne životne aspekte prostora i vremena gdje je nastala, te je nezaobilazan izvor proučavanja raznih humanističkih znanosti.
ŽUPNA CRKVA NAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U NOVOM SELU
Ova crkva nalazi se u samom središtu mjesta. Građena je u više navrata, što se jasno može očitati u njenom tlocrtu, ali i rasporedu arhitektonskih volumena.
Novo Selo je maleno, mirno naselje smješteno na brdu između Selaca i Povlja. Prvo što ćete zamijetiti prilazeći Novom Selu, tik uz cestu, je izložba na otvorenom. Radi se o izložbi impozantnih radova u kamenu samoukog umjetnika, klesara Frane Antonijevića.
MARIO PURATIĆ - OD SUMARTINSKOG RIBARA DO AMERIČKOG IZUMITELJA
Juraj Ivan Mario Puratić rođen je 1904.god. u Sumartinu na otoku Braču. 1925.godine odlazi iz svog rodnog mjesta Sumartina, u potrazi za boljim životom u Sjedinjene Američke Države. U početku je radio u čeličanama ,a kasnije u luci u Brooklynu. Nakon Drugog svjetskog rada prebacuje se u Kaliforniju u San Pedro. Puratić je radio kao ribar na tunolovcima i koćaricama, te je bio upoznat s tadašnjom problematikom tog posla.
Trebalo je oko tri sata da se izvuče prazna mreža, a osam sati potrajalo bi izvlačenje mreže s ulovljenom tunom. Upravo taj najzahtjevniji dio lova je bio izvorište Puratićeve ideje o konstrukciji naprave koja bi ribarima olakšala vađenje mreže iz mora. Radi se o jednostavnoj,ali vrlo efikasnoj napravi za izvlačenje ribarskih mreža plivarica i potegača. Riječ je o koloturi sa žljebastim kotačem obloženim gumom. Jedan kraj mreže prevuče se preko njega pa se pogonjeni žljebasti kotač okreće i izvlači mrežu na palubu. U početku se naprava pokretala užetom, a kasnije dobiva hidraulički pogon s daljinskim upravljanjem brzine, smjera i snage obrtanja. Taj je izum u ribarstvu ekvivalent izumu struje.
Tijekom 1953.godine u San Pedru je stvarao proizvod koji se 1954. godine razvio u Puratićevo vitlo. Prototip se pokazao izvrsnim , ali svejedno nije bilo zainteresiranih za njega.
Godine 1955. tvrtka Marco iz Seattlea odmah je prepoznala potencijal njegovog izuma, tesu njezini inžinjeri iz ptototipa proizveli proizvod za praktičnu upotrebu nazvan Power block. Kvaliteta proizvoda je brzo prepoznata! Na našem Jadranu koloturnik, danas popularno nazvan "purić" ušao je u upotebu 1963.g. Tada je već postao obveznoim opremom tisuća ribarskih brodova širom svijeta.
Američko Udruženje za promicanje izuma i inovacija 1974.godine dodijelilo mu je nagradu za Izumitelja godine, za zasluge u "napretku znanosti i tehnike".
O popularnosti Puratićeva izuma svjedoči podatak da je 1972.godine Državna banka ribarske velesile Kanade pustila u opticaj dolarsku novčanicu u vrijednosti 5$, koja je na poleđini nosila sliku ribarskog broda s Puratićevim koloturnikom.
Umro je 1993.godine u Santa Barbari, SAD., a pokopan je u rodnom Sumartinu.
INTERPRETACIJSKI CENTAR `KUĆA OD 5 DOLORI`
Ovaj svojevrsni centar za posjetitelje `Kuća od 5 dolori` na suvremen način, korištenjem moderne tehnologije i digitalnih rješenja priča jedinstvenu priču o ribaru iz malog otočnog mjesta koji je svojim izumom ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj povijesti. Izložbeni postav centra proteže se na dvije etaže koje kroz nekoliko tematskih cjelina vode posjetitelje kroz ovu svjetsku priču. Prvi kat interpretacijskog centra koncipiran je kao izložbena dvorana s interaktivnim izlošcima, gdje posjetitelji okretanjem koloturnika otkrivaju sadržaj koji se prezentira podizanjem ploča unutar zidnih obloga. Centralni eksponat prostora je izvorna inačica koloturnika odnosno tzv. power blocka. Za najmlađe posjetitelje osmišljen je i interaktivni kutak koji na djeci zabavan način educira o ribarstvu i suživotu s morem. U potkrovlju zgrade manja je multifunkcionalna dvorana u kojoj su prezentirani tradicijski brodograditeljski alati i gdje posjetitelji mogu za vrijeme svog posjeta centru pogledati kratki dokumentarni film o životu Maria Puratića.
Centar se nalazi na adresi Počivale 1, Sumartin.
SPOMENIK SV. IVANU POVALJSKOM
Sveti Ivan je zaštitnik mjesta Povlja. Legenda kaže da je sv. Ivan hodao po vodi i otjerao kugu.
STOPE SV. IVANA POVALJSKOG
Na putu do uvale Točinjak, nalaze se stope sv. Ivana Povaljskog. Ispod spomen ploče na potamnjeloj stijeni nalaze se tri udubine, tri otiska. Jedan naprijed kao otisak cipele, drugi u sredini kao otisak desnog koljena i treći otisak straga, u kojeg se udobno može smjestiti prednji dio noge koja kleči.
SPOMENIK TOVARU, POVLJA
U Povljima ćete naići na spomenik tovaru, nekadašnjem najvažnijem radniku svake bračke obitelji.
PARK ZAHVALNOSTI, SELCA
U Selcima ćete naći na Park zahvalnosti s bistama triju političara značajnih za postizanje neovisnosti Republike
Hrvatske 1990-ih, posebice onaj prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
PARK TOLSTOJ, SELCA
Park Tolstoj je izgrađen davne 1910. g., ovaj park svjedoči urbanom karakteru mjesta te širokoumnom karakteru Selčana. Općinski uglednici odlučili su novi park posvetiti tek preminulom Lavu Tolstoju. Selca su tako prvi u svijetu
podigli spomenik ovom velikanu ruske književnosti.
ZID PJESNIKA, SELCA
Zid pjesnika obložen je kamenim pločama pjesnika, laureata okrunjenih svake godine na poetskoj večeri „Ča ,kaj ,što“. Od 1991. u Selcima se održava svehrvatska jezično-pjesnička smotra Croatia rediviva ča-kaj-što, temeljena na principu trojedne naravi hrvatskoga jezika i njegovih vezujućih potencijala. Namjera njezina utemeljitelja (Dr. Drage Štambuka) bila je postizanje potpunijeg uvida u to što nam i kakav nam cjelokupni jezik jest, te integracija njegovih idioma: čakavskoga, kajkavskoga i štokavskoga.
MARTIN KUKUČIN, SELCA
Martin Kukučin, pravim imenom Matej Bencur, rođen je 17. svibnja 1860. u Jasenovoj, selu u distriktu Dolný Kubín u regionu Žilina na sjeveru Slovačke, gdje je radio kao učitelj. No, odlazi studirati medicinu u Prag gdje se tijekom studija družio s brojnim Hrvatima, a kad je diplomirao na nagovor bračkog vinara Petra Didolića 1894. prihvatio je mjesto liječnika u Selcima na otoku Braču. U Selcima je upoznao Pericu Didolić s kojom se vjenčao 1904., a tri godine kasnije iselili su u Punta Arenas u Čile gdje je Kukučin radio kao liječnik i bio aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. 1922. se vraća u Prag, a onda nakon godinu dana dolazi u Hrvatsku gdje ostaje do svoje smrti 1928. Kukučinovi posmrtni ostatci preneseni su u Turčiansky Sveti Martin u Slovačku.
Martina Kukučina smatraju jednim od najznačajnijih utemeljitelja i predstavnika realizma u slovačkoj književnosti. Počeo je pisati u vrijeme dok je bio seoski učitelj u Slovačkoj, prije nego što je napustio taj posao i otišao studirati medicinu.
Tijekom boravka u Hrvatskoj Kukučin je nastavio pisati te je tako nastao roman “Kuća na obronku” kojeg smatraju najboljim realističnim romanom u slovačkoj književnosti.