POVLJA
Ovo slikovito naselje odiše mirom i tišinom, te je idealno za odmor daleko od užurbanosti i ljetne vreve većih turističkih odredišta na otoku.
Povlja okružuju brojne uvale, idealne za uživanje u obilju sunca i kristalno čistom moru.
Dolazite li u Povlja ne propustite posjetiti jedno od najprostranijih sakralnih zdanja te vrste u Hrvatskoj, starokršćansku baziliku s krstionicom iz VI.stoljeća.
Odavde potječe glasovita «Povaljska listina», jedan od najstarijih i najvažnijih hrvatskih spomenika pisanih hrvatskim ćiriličnim pismom čiji predložak potječe iz 1184. godine.
Uz Povlja su vezane i dvije legende. Vjeruje se da je Sveta Jelena, majka cara Konstantina Velikog, porijeklom sa Brača , te je preko Povalja odvedena u Carigrad. Druga legenda kaže kako je sv. Ivan, koji je zaštitnik mjesta, hodao po moru i svojim besjedama tjerao kugu.
Ranokršćanska bazilika
Negdje u V.st ili najkasnije VI. st., na položaju Lokva iznad Povaljske luke, podiže se ranokršćanski kompleks trobrodne bazilike s krstionicom vjerojatno kao dio samostana ranog monaškog reda uređenog po regulama istočnih kršćanskih samostanskih zajednica. U predvorje bazilike vodila su tri prolaza, dva bočna i jedan u glavnoj osi građevine. Glavnom brodu crkve pristupalo se kroz portal s velikim lučnim nadvojem i monolitnom gredom, nadvratnikom s vegetabilnim ukrasom i centralno postavljenim križem. Unutrašnjost same bazilike bila je podijeljena na tri broda, sa širim središnjim i užim bočnim brodovima. Bočni brodovi završavali su pastoforijama, pomoćnim prostorijama karakterističnim za istočnu ranokršćansku arhitekturu. Središnji brod završava polukružnom apsidom upisanom u ravni začelni zid, što je vidljivo na nekolicini crkvenih objekata toga doba, a smatra se da porijeklo ima u sirijskoj arhitekturi. Svjetlo je u apsidu dopiralo kroz prozorsku triforu (trodijelni prozor s tri jednaka luka,) sačuvanu do danas. U svetištu bazilike se nalazi konfesija, oltarni grob križnog tlocrta, namijenjen za svetačke moći. Uz istočno pročelje ranokršćanske crkve sačuvane su dvije izvorno presvođene grobnice, u skladu s običajem sahranjivanja u blizini relikvija sveca. Crkva s obje strane ima bočne prostorije. Pored južne nalazila se jedna s bazenom, piscinom. Na sjevernoj strani su tri prostorije među kojima se očuvanošću ističe krstionica. U vrijeme benediktinske obnove crkvenog sklopa preuzela je i do danas zadržala ulogu svetišta crkve posvećene Sv. Ivanu Krstitelju. Jedina je do krova sačuvana ranokršćanska krstionica na istočnoj obali Jadrana. Monumentalnost arhitekture i prostranost koju pokazuje kompleks upućuje na mogućnost da je tu bilo značajno ranokršćansko središte otoka Brača.
Embedded 3D Model Viewer
Crkva sv. Ivana Krstitelja
U IX. ili X. st. na mjestu napuštenog ranokršćanskog sklopa zaživio je benediktinski samostan. Krstionica je preuređena u priručnu crkvu. S njezine je istočne strane dograđen kapitul (možda već u ranokršćanskoj fazi), dok su monasi stanovali u prostoru nekadašnjeg ranokršćanskog svetišta. Taj samostan biva porušen 1145. vjerojatno u pljačkaškom pohodu Mlečana. Iz tog vremena potječe kult sv.Ivana Povaljskog, čije su se relikvije čuvale u nekadašnjem krsnom zdencu, tada oltarnom grobu. Prema jednoj verziji legende taj je svetac za života bio monah tog samostana, a prema drugoj, zapisana od bračkog kroničara Vicka Prodića u XVII. st., izjednačava ga sa sv. Ivanom Milostinjarom, aleksandrijskim patrijarhom iz VII. st. Ovaj kult je bio predmetom iznimno važnog hodočašća kroz srednji i dijelom u novi vijek. Važnosti štovanja ovog sveca pridonio je niz legendi koje mu pridaju ulogu zaštitnika od kužnih bolesti.
Druga obnova samostana vezuje se uz godinu 1184. i opata Ratka. Tada je obnovljen benediktinski samostan i priznati svi njegovi prijašnji posjedi. Spomen tih zbivanja ostaje zapisan u dvama spomenicima od velike povijesne važnosti, Povaljskom pragu i Povaljskoj listini.
Tijekom XIII. st. samostan biva ponovno meta napada. Ovaj put prijetnja dolazi od susjednih Omišana poznatih u to vrijeme po gusarskim aktivnostima na širem području Jadrana. Polovicom XIV. st. slijedi još jedan gusarski prepad prilikom kojeg su crkva i samostan gotovo u potpunosti opustošeni. Benediktinci ubrzo napuštaju Povlja, a crkva i pripadajući samostan ostaju zapušteni. Zalaganjem bračkih plemića, početkom XV. st. obnavlja se crkva nad grobom sv. Ivana i ostaci samostanskih zgrada.
Za mletačke uprave nad otokom Bračom, sredinom XVI.st., ranokršćanska apsida i zidovi nad njom fortificiraju se obrambenom kulom obrubljenom kruništem kako bi se povaljska opatija zaštitila od pomorskih prepada flote Otomanskog Carstva. Povaljska kula (Kaštilo) spominje se, među ostalim, i u kontekstu otočkih narodnih predaja o pokopanom grčkom blagu kao vječno počivalište grčkog dječaka sahranjenog nad kotlom punim blaga.
Prostor stare opatijske crkve nadograđuje se u XVIII. st. i prvoj polovici XIX. st. Tim proširenjima tlocrt župne crkve dobiva oblik križa. Zadnja veća graditeljska aktivnost na crkvi sv. Ivana Krstitelja u Povljima je dogradnja zvonika, započeta 1858., a dovršena 1872. godine
Kako biste zavirili u unutrašnjost crkve svetog Ivana Krstitelja dovoljno je da pokrenete donji 3D prikaz.
Embedded 3D Model Viewer
Povaljski prag i Povaljska listina
Druga obnova benediktinskog samostana vezuje se uz godinu 1184. Tada je samostan obnovljen i priznati svi njegovi prijašnji posjedi. Spomen tih zbivanja ostaje zapisan u dvama spomenicima od velike povijesne važnosti - Povaljskom pragu i Povaljskoj listini.
Embedded 3D Model Viewer
Povaljski prag
Autor fotografije: Zoran Alajbeg
Prag (nadvratnik) se nalazio nad novootvorenim ulazom (usred zapadnog zida negdašnje ranokršćanske krstionice) u samostansku crkvu.
Na povaljskom pragu je najstariji sačuvani natpis pisan hrvatskom ćirilicom. Imenom se spominje brački knez Brečko, a potpisuje ga jedan od prvih imenom poznatih klesara na tlu Hrvatske, Radonja.
Povaljska listina
U Povaljskoj se listini iz 1250. godine (prijepisu dokumenta iz 1184.), navodi zapis o obnovi benediktinskog samostana i popis područja u okviru posjeda samostana. Također je pisana hrvatskom ćirilicom i jedan je od najvažnijih i najstarijih hrvatskih povijesnih i jezičnih spomenika uopće. S razlogom je stoga, hrvatski jezikoslovac, Bračanin Petar Šimunović, naziva »krštenicom hrvatskog Brača«.
Embedded 3D Model Viewer
* izdavač ne jamči apsolutnu točnost ovdje objavljenih informacija i ne snosi odgovornost zbog eventualne netočnosti ili promjene tih informacija